Ovo je #14 izdanje newslettera Pisma iz Orbite, gde delim stvari koje trenutno istražujem dok gradim soul biznis – o ličnom brendu, procesu stvaranja, svrsi i liderstvu.
Danas je ponedeljak, Ćandrin dan.
U vedskoj astrologiji Mesec (Ćandra) predstavlja um, manas: deo nas koji oseća, želi i stalno se menja. Kao što Mesec raste i opada, tako i naše želje dolaze i odlaze. Jednog meseca želimo novu ponudu, drugog veću publiku, trećeg da sve ostavimo i krenemo iz početka. Zato mi se danas čini kao pravi dan da pišem o razlici koju sam lično dugo mešala: razlici između želje i smisla.
Kada želja vodi biznis
“Kako neko ko radi ono što voli može da bude nezadovoljan?” Ovo bi bilo pitanje koje bih često postavila sebi kada bih videla da neko vodi na prvi pogled jako uspešan i aktivan biznis.
Pokušaću da što jasnije napišem odgovor do koga sam došla kroz vreme, u radu sa ženama.
Postoji period u gotovo svakom soul biznisu kada ga vodi želja. Želimo da nas vide. Želimo određenu cifru na kraju meseca. Želimo lansiranje sa rezultatom kao što je postigao neko drugi, publiku kao neko drugi, da nam glas zvuči kao kod drugog.
U tome nema ničeg pogrešnog. Želju ne treba odbacivati. Među četiri cilja ljudskog života, purušarte, nalazi se i kama: želja, uživanje, radost. Ali kama nije sama. Ona je zajedno sa dharmom, svrhom, i tek kada želja služi određenoj svrsi, ona počne energetski da nas hrani umesto da nas troši.
Izazov nastaje kada želja preuzme vođstvo. Tada se biznis meri samo rezultatom: brojem prodaja, pratilaca, lajkova. A rezultat je kao Mesec – nikada isti. Kad je pun, osećamo se uspešno, ispunjeno, a kad opadne, počinjemo da sumnjamo u sve što radimo.
Naravno da i ja imam momente kada se uporedim sa tuđim uspehom. Međutim, zapitam se, da li zaista ovako mora da izgleda moja verzija uspeha. Da li to meni lično ima smisla? I zašto uopše tako nešto želim?
Mi smo na kraju dana duše u ljudskim telima, koje svaka svojim tempom navigira kroz nimalo jednostavan životni put.
Pravo imaš samo na delo, ne na njegove plodove.
Smisao živi u delu.
Želja pita šta ću dobiti, a smisao pita šta mogu da dam.
Želja se okreće ka rezultatu, a smisao ka samom činu stvaranja, ka osobi sa kojom radiš, ka tekstu koji pišeš, ka procesu u koji ulaziš ili kreiraš za drugog. Želje se menjaju kako se menjaju Mesečeve mene, a smisao ostaje i onda kada imamo oscilacije u rezultatima.
To ne znači da rezultati nisu važni. Važni su. Ali kada je vođen smislom, u nekom trenutku počneš da razumeš da rezultati postaju posledica, a ne glavni pokretač.
Ono što sam primetila u radu sa klijentkinjama, i na sebi, jeste da se smisao retko pronalazi tamo gde ga tražimo logikom. Ne nalazimo ga u najsjajnijoj ideji ni u onome što trenutno radi kod drugih.
Najčešće se krije tamo gde nas je nešto najviše bolelo. Žena koja se godinama osećala nevidljivo danas pomaže drugima da budu viđene. Ona koja je izgubila sebe u tuđim očekivanjima danas vodi druge nazad ka sebi. Rana koju smo prošli postaje mesto sa kog možemo da služimo.
Moja rana je bila multitalentovana priroda, koja je danas srž mog posla. To se nije desilo preko noći. Trebalo je da sazrim.
U vedskoj astrologiji to vidimo i u natalnoj karti, koja mi služi kao putokaz. Vedskom astrologijom se ne bavim kako bih ti rekla šta treba da želiš, ili pisala šta tvoj ego želi da čuje, nego da bi vedska astrologija, kao jedna od duhovnih nauka, mogla da osvetli polje tvog delovanja tamo gde se nalazi tvoj javni doprinos. Ono što danas zovemo karijera.
Želja će uvek biti tu, i treba da bude. Ona nas pokreće, budi i daje nam radost. Ali kada izgubiš pravac, ne pitaj se šta želiš. Pitaj se šta ti daje smisao, čak i u danima kada niko ne gleda.
Toliko iz ove orbite za danas.
Do sledećeg pisma. 💫